Od ruskog zatvora do Strasbourga: Oleg Sencov i njegova vizija za Europsku uniju

Oleg Sencov, ukrajinski filmaš, pisac i aktivist gostovao je na Europskom skupu mladih (EYE2021). Govorio je o svojem boravku u zatvoru, ruskoj agresiji i mučenju, ali i o žrtvi, nadi i privilegijama članstva u Uniji

U jarko osvijetljenoj sali Europskog parlamenta u Strasbourgu Oleg Sencov obratio se desecima mladih Europljana. Neki su priznali da nikad nisu čuli za njega, no u brojnim su pitanjima izrazili koliko ih je dirnula i impresionirala njegova priča.

Mirna atmosfera Strasbourga u opreci je s Olegovom životnom pričom. Taj redatelj, koji se 2013. predstavio prvijencem „Gamer”, pridružio se pokretu Euromajdan, valu proeuropskih demonstracija u Ukrajini. Bio je to riskantan potez, koji je mogao završiti i njegovom smrću: mnogi su drugi aktivisti na Krimu nestali.

Ruska tajna služba uhitila ga je 2014. pod optužbom za terorizam i na suđenju, koje je izazvalo oštre kritike javnosti, osudila na 20 godina zatvora. U zatvoru je prosvjedovao kako bi sebi i drugim zatvorenicima osigurao bolje uvjete i tijekom dugotrajnog štrajka glađu izgubio trideset kilograma. Uza sve to, iz zatvora je uspio u suradnji s kolegom režirati novi film „Numbers”. Film prikazuje distopijsko društvo u kojem se svi građani razaznaju po brojevima, a rutinu naruši dijete koje nazovu pravim imenom. Oleg u svojim filmovima daje jasne odgovore – redateljeva je uloga, kaže, da postavlja pitanja, a ne da na njih odgovara. No, „Numbers” se može protumačiti kao parabola o važnosti mladih ljudi za popravljanje nefunkcionalnih sustava.

Oleg je 2018. dobio Nagradu Saharov za svoju dugogodišnju borbu za demokraciju, ljudska prava i slobodu govora. Iste je godine pušten na slobodu. U međuvremenu je predstavio novi film, ali nije zaboravio svoju prošlost.

„Nije moguće zamisliti život u ruskom zatvoru dok sjedite u Strasbourgu”, rekao je okupljenima. Oleg je mladima na skupu uputio važnu poruku: život u Europskoj uniji je povlastica. Živjeti u prostoru bez granica, gdje možemo demokratski birati političke čelnike i slobodno se izražavati bez straha da ćemo biti uhićeni i mučeni, velika je privilegija. U miru koji vlada Strasbourgom to bi se lako moglo zaboraviti. No, Oleg se, iznoseći svoju priču i razgovarajući o njoj s mladim Europljanima, brine da se to ne dogodi.

Naglašava da ovaj privilegirani trenutak u povijesti ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo. Europa ne smije zaboraviti da je izgrađena na velikoj boli i da se njezina priča nikad ne završava. Povlaštenom životu u Europi trenutačno prijeti opasnost iz Rusije. „Ne možete pregovarati s krokodilom”, kaže. „Putin je loša vijest za europske vrijednosti i za slobodu njegovih susjeda.”

Oleg smatra da bi Europa trebala braniti svoje slobode i jasno ističe da bi Unija trebala pomagati drugima da postignu iste standarde. Uniju smatra svjetlom na vrhu planine, primjerom kojemu sve druge zemlje mogu stremiti da bi stvorile mirniji i demokratskiji svijet.

Prema njegovu mišljenju, mladi imaju posebno važnu ulogu: oni su graditelji budućnosti EU-a i cijelog svijeta. Mladi mogu učiniti Europu i svijet boljima samo ako budu otvoreni za promjene i spremni učiti iz života i nedaća svojih prethodnika. Sudeći po pitanjima postavljenima u Strasbourgu i entuzijazmu s kojim su slušali njegove riječi, njegovu strast dijeli i europska mladež.