U Europi imamo demografska pitanja i tražimo više laboratorija – bijelih ovratnika kao što su liječnici, inženjeri IT-a ili nastavnici, ali i plavi ovratnici kao što su vodoinstalateri, građevinski radnici ili električari. Istodobno, ljudi izvan Europe mogu promijeniti svoje živote i pokrenuti novo poglavlje u Europi zbog društveno-gospodarskih pitanja. Osmislimo program u kojem se ljudi mogu prijaviti za dolazak u Europu, učiti lokalni jezik i potrebnu struku u određenoj regiji. Recimo da palestinska žena iz kampa u Libanonu želi bolju budućnost i spremna je preseliti se u Švedsku, učiti švedski jezik i obrazovati se kako bi postala medicinska sestra. Država članica EU-a mogla bi imati kontrolirani popis takvih kandidata i omogućiti takvim kandidatima da dolaze u zemlju u kontroliranim okolnostima kako bi naučili jezik, naučili određenu potrebnu struku i popunili prazninu u zemlji. Time se mogu spriječiti valovi nekontrolirane migracije ljudi koji traže bolju budućnost jer bi sada mogli imati zakonitu priliku učiniti na ljudski način. Već imamo takozvanu „plavu kartu EU-a” koja bi se mogla proširiti!

ReRoot Project mala je organizacija koja se tek osniva za potporu nepredviđenim zajednicama koje se proučavaju u kampovima s obrazovanjem o permakulturi, resursima za regenerativnu poljoprivredu i terapiju utemeljenu na prirodi. Njime se podupiru njihove kratkoročne fizičke potrebe, kao i dugoročna integracija te mentalna i fizička dobrobit. Upravo sam započeo ovaj projekt i trebam potporu!

Ako govorimo o uspostavi sigurnih migracijskih ruta, uglavnom se usredotočujemo na gospodarske migracije i mogućnosti za učinkovitu apsorpciju migranata na tržište rada s pomoću mjera kao što je europska plava karta. Međutim, moramo imati na umu da mnogi ljudi odlaze iz pojedinačnih ili kolektivnih sigurnosnih razloga. Mogli bismo uvesti oblik postupka azila kojim se ispituju prava i potrebe ljudi u regijama zahvaćenima sukobima prije nego što počnu pobjeći. Budući da bi, ako njihov zahtjev za azil bude uspješan ili im se dopusti supsidijarna zaštita, Europska unija mogla bi organizirati sustavne i sigurne usluge transfera za one kojima je to potrebno. Konfliktne situacije na granicama EU-a spriječile bi se bez kršenja ljudskih prava, bilo izravno postavljanjem kampova ili neizravno eksternalizacijom povlačenja u Sredozemlju libijskoj obalnoj straži.

„Funkcionalna integracija i imigracijski sustav s ključem raspodjele koji koristi i imigrantima i građanima EU-a uz istodobno poštovanje ljudskih prava” Useljavanje osoba koje dolaze u Europu kroz, među ostalim, Italiju, Španjolsku i Grčku, može se zadržati samo ako: 1) osobe koje imigriraju u Europu imaju šanse za pravednu integraciju i 2) sredstva se dodjeljuju određenom broju i svim državama članicama s jednakim i pravednim distribucijskim sustavom. Prvo, integracija i imigranti u EU: Integracija može funkcionirati samo ako postoji infrastruktura; jasan plan i precizna dodijeljena sredstva. Kako bi se svim imigrantima pružila poštena prilika da se integriraju u odgovarajuće društvo; kako bi široka ponuda programa Erasmus bila moguća, a ne izostavljena, potrebno je odrediti gornju granicu za svaki kvartalni/polu godinu ili godinu ovisno o tome što pruža sljedeće statističke podatke: koliko dugo pojedinac treba integrirati u odgovarajuću državu članicu? Drugo, mora postojati ključ raspodjele na razini EU-a. Logika je jednostavna: Mora postojati veća solidarnost unutar Unije i element podjele tereta. Komisija bi zajedno s Vijećem trebala provesti pravedan ključ raspodjele kojim se, među ostalim, uzimaju u obzir gospodarski kapaciteti, broj stanovnika i apsorpcijska sposobnost. Time bi se spriječilo prekomjerno opterećivanje određenih država članica (npr. Švedska i Njemačka) i, nadamo se, smanjio sve veći nedostatak prihvaćanja prihvata daljnjih migranata. Pozivam vas da na radionicu sutra dođete na radionicu o tom pitanju i da u tom području oblikujete politiku EU-a. Učinimo velik korak naprijed i ohrabrimo jedni druge, a ja ne volim čuti vaše povratne informacije!

Od ključne je važnosti promicati, ulagati i djelovati u pogledu mladih međunarodnih, bivših i osoba s poviješću migracija koje u Europi žive s kroničnim bolestima. Kako bismo to postigli, trebali bismo provesti politike kojima se podupiru zdravstvena skrb i socijalna sigurnost za mlade s kroničnim stanjem u Europi koji žive s kroničnim bolestima u Europi.

Kako bi Europa uspješno upravljala imigracijom, trebalo bi uvesti stroge minimalne uvjete za određivanje mjere u kojoj bi se od svakog migranta trebalo očekivati da se integrira. Migrante bi trebalo obavijestiti o tim uvjetima po dolasku. Uvjeti bi trebali uključivati ulaganje napora u povećanje njihovih jezičnih sposobnosti; kako bi pronašli posao; sudjelovanje u volonterskim aktivnostima; i tako dalje. Onima koji nisu voljni prihvatiti te uvjete i djelovati u skladu s njima, a posebno onima za koje se utvrdi da su počinili kaznena djela, ne bi trebalo dopustiti da dugoročno ostanu u Europi.

Naravno, to zahtijeva da migranti imaju priliku sami se integrirati i djelovati kako bi postigli te uvjete. EU i države članice stoga bi trebali masovno ulagati u potporu novopridošlim migrantima i kandidatima za dugoročno integrirano boravište.

Sigurnost na granicama EU-a je, naravno, od ključne važnosti. Posebno na južnom Sredozemlju stanje na granicama neprihvatljivo je nestabilno.

Međutim, migranti i tražitelji azila nisu neprijatelj EU-a. Oni su jednostavno očajni ljudi koji pokušavaju ostvariti bolji život. Umjesto toga, potrebno je učiniti više kako bi se suzbio uspjeh krijumčarenja mafija u južnim susjedima EU-a.

To se može postići pojačanom diplomatskom i vojnom prisutnošću u tim područjima, ali to će se postići samo dosad. Mnogo bolje bilo bi poticati ulazak migranata u EU redovitim kanalima. EU bi migrantima trebao olakšati pristup državama članicama drugim sredstvima osim krijumčarenja.

Postupak azila trenutačno je dugotrajan i netransparentan. Trebalo bi ga ubrzati i učiniti transparentnijim. Pristup zakonitim migracijama mogao bi se poboljšati stvaranjem većeg broja migracijskih centara u zemljama podrijetla, čime bi se omogućio početak migracijskih putova bez potrebe za opasnim nezakonitim putovanjima.

Migranti bi trebali moći podnijeti zahtjev za vizu za pravo na rad, dobiti smještaj i ugovore o radu iz svojih zemalja podrijetla, a zatim se sigurno preseliti u EU. Zakonita migracija odgovor je na srčane slike sa Sredozemlja.

Za one koji su već u zemljama domaćinima trebalo bi optimizirati uvjete dok čekaju potvrdu statusa azila. Postupak azila također bi trebalo učiniti pristupačnijim, manje birokratskim i manje zastrašivajućim. Trebalo bi ukloniti svaku diskriminaciju u tim postupcima.

Masovna migracija stvara kaos: Europa ne može prihvatiti sve. EU i njegove države članice imaju vlastite probleme i trebali bi ih riješiti prije nego što pokušaju ublažiti posljedice stranih katastrofa.

Nevladine organizacije koje provode humanitarne operacije na Sredozemlju potkopavaju napore za smanjenje imigracije. Spašavanjem krijumčarenih migranata napuštenih na moru njihove aktivnosti narušavaju politike granica EU-a i pomažu krijumčarenim mafijama da nastave s nezakonitim aktivnostima. Oni stoga sami djeluju kao krijumčari.

EU bi to trebao prepoznati i prema njima strože postupati. Njihove brodove trebalo bi zaplijeniti ili uništiti kako bi se poslao jasan signal.

Kriza s kojom se Grčka suočavala u posljednjem desetljeću nije završila. Toj zemlji, koja je jedan od stupova europske povijesti, potrebna je što veća pomoć EU-a kako bi prevladala svoje financijske poteškoće. Grčkoj su potrebne radikalne reforme socijalne politike i socijalne skrbi te financijska pomoć za upravljanje migracijskom krizom.

Pružanje prilike Grčkoj znači pružanje prilike za budućnost Europe.

Već se vide veliki učinci klimatskih promjena, koji će se vjerojatno pogoršati u budućnosti, što će dovesti do nemjerljive patnje i milijuna klimatskih izbjeglica. Iako bi EU trebao preuzeti odgovornost i usmjeriti svoje resurse na pomoć manje naprednim zemljama u poboljšanju njihove infrastrukture i pomoći što većem broju ljudi, važno je održati ravnotežu: EU mora voditi računa o svojoj strukturi i sigurnosti jer je nemoguće strukturno se nositi s priljevom milijuna ljudi.

Potrebno je uložiti više napora u integraciju djece migranata u društvo. Djeca migranti sada moraju naučiti novi jezik istodobno slijedeći redoviti nastavni plan. To je neučinkovito.

Trebalo bi uvesti intenzivne tečajeve jezika kako bi djeca migranti naučila jezik svojeg novog doma prije nego što započnu s redovitim školskim programima.

Europljani već neko vrijeme smatraju migrante prijetnjom. To je pogrešno: umjesto toga, nude mogućnosti. Europsko stanovništvo ne postaje mlađe, a potreba industrije za dodatnom radnom snagom samo će porasti. Isto tako, ruralna područja s nedovoljnom populacijom mogu se obnoviti. Mlade migrante trebalo bi pozdraviti, obrazovati i pripremiti za popunjavanje rupa u europskoj radnoj snazi, a sve više migranata trebalo bi rasporediti u zemlje koje imaju relativno starije stanovništvo, a time i veće potrebe.

To bi trebalo učiniti na način kojim se potvrđuje dostojanstvo migranata koji dolaze u Europu. Procvat za EU i procvat migranata ne moraju se držati u oporbi. Što se prije to prihvati, to je bolje: potrebno je što prije pronaći dosljedan model za integraciju migranata u gospodarstvo kako bi se EU-u omogućilo da na odgovarajući način odgovori na moguće migracije uzrokovane klimatskim promjenama.

Zajednički nadzor državne granice iznimno je težak. Stoga nije iznenađujuće da zajednička agencija EU-a za granice, Frontex, ima znatan prostor za poboljšanje. Predlaže se nekoliko ideja za poboljšanje njezina pristupa upravljanju granicama:

• Promatrač iz Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) trebao bi biti prisutan u svim aktivnostima Frontexa kako bi se osigurala zaštita prava migranata.
• Nadalje, FRA bi trebala provoditi procjene kvalitete Frontexova humanitarnog odgovora, koje će se uključiti u izvješća o ključnim temama.
• Frontex bi trebao podlijegati istim zahtjevima u pogledu transparentnosti kao i druge agencije EU-a.
• Europski parlament i Europsko vijeće trebali bi dobiti veću ulogu u donošenju odluka u operacijama Frontexa.

Dublinski sporazum ključan je za migracijsku politiku EU-a. Međutim, ima nekoliko nedostataka:

• Tražiteljima azila trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti odabir zemlje u koju su raspoređeni.
• Ako zahtjevi za zaštitu tražitelja azila nisu riješeni u roku za obradu njihova predmeta, ne bi ih trebalo udaljiti iz EU-a: potrebno ih je zaštititi dok se ne utvrdi njihov status.
• Raspodjela nositelja azila diljem EU-a trebala bi se odrediti kvotom na temelju brojnih kriterija (uključujući BDP i stopu nezaposlenosti). To bi trebalo uključivati metodu za osiguravanje usklađenosti država članica, čime bi se omogućilo veće usklađivanje.
• Zahtjevi za azil trebali bi biti dostupniji u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama.

Unutar schengenskog područja građani država članica EU-a mogu se slobodno kretati. Međutim, neki aspekti mobilnosti unutar EU-a i dalje zahtijevaju visoku razinu vremena i napora građana, što otežava jednostavnost kretanja.

Kako bi slobodno kretanje bilo pristupačnije, EU bi mogao nastojati: uklanjanje papirološkog opterećenja pri prelasku granica; olakšati dobivanje brojeva socijalnog osiguranja u zemljama koje nisu zemlje podrijetla; olakšati dobivanje vozačke dozvole ili uvoz automobila u vlasništvu; i registrirati se u novim zemljama. Zemlje bi također mogle razmotriti pružanje vodiča za imigraciju na engleskom, kao i na materinjem jeziku države. Osim toga, slobodno kretanje postalo bi pristupačnije kao dugoročna opcija za građane EU-a ako bi bilo lakše steći državljanstvo drugih zemalja nakon što se ondje nastane.

Ulagati u javni prijevoz kako bi mladi mogli lakše i jeftinije putovati Europom te bolje upoznati mlade iz drugih europskih zemalja.

Iako nam programi kao što je Erasmus+ pomažu da se međusobno povežemo, moramo se usredotočiti na nešto što je još važnije, a to je mogućnost putovanja po cijeloj Europi na praktičan i cjenovno pristupačan način. 

Prvo, potrebna nam je bolja infrastruktura. Mladi ističu da žele više međunarodnih vlakova. Drugo, putovanje tim vlakovima trebalo bi biti moguće uz popust za studente i druge mlade kako bi se zajamčilo da su putovanja Europom i Europom dostupna svima. Kako bi se olakšalo međunarodno putovanje Europom, važno je pružiti bolje informacije za podnošenje zahtjeva za inozemna radna mjesta i imati objašnjenje o tome koji su dokumenti potrebni. 

Potonji primjer pokazuje i da mladi ne žele samo putovati Europom u rekreativne svrhe. Postoji i jasna želja da Europa olakša migracije radne snage unutar Europe.

Trebalo bi nadzirati europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) kako bi se osiguralo da se pri djelovanju Agencije poštuju načela temeljnih prava. Na primjer, pritužbe upućene Frontexu trebalo bi rješavati vanjsko tijelo, a ne Frontex.

Integracija u novoj zemlji, koja se nosi s novom birokracijom na novom jeziku, iznimno je zahtjevna. Migrantima je potrebna velika pomoć u pronalasku pravog puta. Kako bi pomogao, EU bi mogao poduprijeti stvaranje aplikacije koja bi sadržavala sveobuhvatne savjete i odgovore na ključna pitanja u vezi s integracijom u svakoj državi članici. Aplikacija bi se odnosila na:

• Prava i obveze migranata
• Pristup mogućnostima zapošljavanja.
• Informacije o mogućnostima obrazovanja.
• Informacije o lokalnim zajednicama.
• Savjeti o ključnim praktičnim aspektima, uključujući najam, registraciju, osiguranje itd.

To bi se moglo dopuniti chat-botom s poznavanjem nacionalnih ili lokalnih zakona i sustava.

Pozdravljen je nedavni uspjeh teniske zvijezde Emme Raducanu; međutim, to ne bi bilo moguće bez migracije. Migracije pružaju goleme moguće koristi migrantima i zajednicama i zemljama domaćinima, ali su i kontroverzna tema i često su meta lažnih vijesti.

EU bi trebao suzbiti učinke dezinformacija, populizma i predrasuda putem komunikacijske kampanje za podizanje svijesti građana o koristima zdravog migracijskog sustava. Time bi se pridonijelo smanjenju napetosti unutar zajednica i konstruktivnijoj raspravi i ulozi migracija.

Studenti izvan EU-a koji diplomiraju na europskim sveučilištima suočavaju se s potrebom za radnom dozvolom i nedostatkom potpore. To je velika ljutnja: strani diplomanti s europskih sveučilišta mogu mnogo ponuditi društvima domaćinima. Kako bi se pomoglo osobama s diplomom koje žele ostati u zemljama koje su došle ljubav, a zemlje domaćini kako bi imale koristi od onoga što studenti mogu pružiti, postupak za ostanak u Europi trebao bi biti jednostavniji.

Trebalo bi pokušati pokrenuti postupak na razini EU-a za ishođenje radnih dozvola; ako je to previše radikalno, države članice trebalo bi barem poticati da usklade svoje zahtjeve. Osobama koje su diplomirale izvan EU-a trebalo bi ponuditi potporu pri traženju radnih dozvola.

Mnogi migranti koji dolaze u Europu dobili su ograničeno obrazovanje. Za njihovo poučavanje potrebni su veliki resursi i mnogo vremena. To predstavlja izazov za nadu da će popuniti praznine u europskoj radnoj snazi, koja često ima relativno tehničke zahtjeve. Stoga bi zakonitu imigraciju trebalo ograničiti na one migrante koji nude vještine potrebne Europi i koji su već stekli visoku razinu obrazovanja.

EU bi trebao dodatno razviti svoju inicijativu za plavu kartu, koristeći se njome kako bi privukao sjajne umove u potrebna područja gospodarstva izvan Europe. To EU-u omogućuje da svoje granice zadrži otvorenima i da zadrži zakonite migracije. Prema potrebi, broj viza godišnje mogao bi se ograničiti.

Nezakonito useljavanje preko Sredozemlja velik je izazov za agencije za graničnu kontrolu, među kojima su Frontex, agencija EU-a za graničnu i obalnu stražu. Imajući to na umu, moglo bi biti korisno proširiti osoblje Frontexa. Satelitsko snimanje Sredozemlja također može pomoći: sateliti u kombinaciji sa sofisticiranom umjetnom inteligencijom slika mogli bi omogućiti slanje upozorenja u stvarnom vremenu na Frontexove brodove, čime bi im se pomoglo da pronađu plovila migranata i sigurno ih vrate na mjesta podrijetla.

Time bi se smanjila nezakonita imigracija, odvratilo migrante od opasnog putovanja preko Sredozemlja i smanjila vjerodostojnost krijumčara.

EU trenutačno ovisi o susjednim režimima u Libiji, Turskoj, Maroku i drugdje kako bi pomogao smanjiti priljev migranata prema Europi.

To je rizično: Ona EU-u otvara ucjenu autoritarnih režima i može dovesti do zlostavljanja migranata. Kako bi se to izbjeglo, EU bi trebao znatno ojačati svoje kapacitete za oblikovanje zajedničke vanjske politike. Trebala bi steći sposobnost daljnjeg projiciranja svojih interesa, koristeći meku silu gdje je to potrebno kako bi se smanjili migracijski tokovi na izvoru.

Nove vanjske krize zahtijevaju produbljivanje zajedničkog oblikovanja politika i naglasak na sprečavanju prije uzroka migracija, a ne na prekomjernom odgovoru na migracije usmjerenom na sigurnost nakon što se one provedu. 

Velik broj migranata koji pokušavaju doći u Europu sada je smješten u kampovima na europskim granicama. Jedan od takvih kampova je kamp Lipa u blizini BihaÄBM-a u Bosni i Hercegovini, gdje je 1300 ljudi postalo beskućnik nakon spaljivanja kampa. Neodgovarajuća pomoć EU-a nije u dovoljnoj mjeri pridonijela poboljšanju vrlo teških uvjeta, posebno zbog nedostatka skloništa, vode i električne energije.

Nitko ne postaje izbjeglica za zabavu. EU bi trebao učiniti više kako bi pomogao migrantima koji su blokirani na njegovim granicama. Trebala bi proaktivno surađivati s nacionalnim vladama i pružati veću i bolje usmjerenu pomoć za poboljšanje kliznih kampova i sprečavanje pogoršanja uvjeta. Prava izbjeglica ne bi se smjela i dalje zanemarivati kada bi se mogla pružiti pomoć. 

Porast migracija u EU doživio je odgovarajući porast razdornog nacionalizma. To djelomično odražava sukob između vrijednosti koje se drže u zemljama koje primaju migrante i vrijednosti za koje se smatra da ih drže sami migranti. Postoji rizik od jačanja istiskivanja nacionalističkih stranaka.

Kao odgovor na to, EU bi trebao zauzeti čvršći stav u izražavanju svojih zajedničkih vrijednosti. To bi prije svega trebalo uključivati proaktivnu i suosjećajuću politiku EU-a u spašavanju i obradi migranata koji ulaze u Sredozemlje. Kao drugo, EU bi trebao jasno istaknuti svoju predanost, posebno rodnim pravima, kako bi se smirila retorika protiv imigranata i migrantima koji pristižu jasno da je prihvaćanje uključivih vrijednosti EU-a od temeljne važnosti.

Slijedeći primjer mnogih nordijskih zemalja, moramo povećati financiranje programa za imigrante kako bi im se omogućilo snažno obrazovanje usmjereno na jezik i građanske vrijednosti za bolju integraciju u našem društvu. Na taj način možemo pokazati i one koji su već europski građani i one koji dolaze u europske zemlje koje ne ovise o etničkoj pripadnosti, vjeri ili podrijetlu, nego o zajedničkim vrijednostima kao što su sloboda, jednakost, integracija i poštovanje prema drugima.

Maske bi se trebale jednako dijeliti svima koji žive u zemlji Unije, bez obzira na njihov status. Prema zakonitim imigrantima iz trećih zemalja koji studiraju ili rade (i plaćaju poreze) treba postupati na isti način kao i prema drugim stanovnicima s jednakim pristupom zdravstvenim uslugama.

Potrebne su nam politike za zaštitu maloljetnika bez pratnje. Problemi s kojima se suočavaju maloljetnici bez pratnje u inozemstvu mnogi su i iznimno složeni. Zbog rata i poremećaja tisuće izbjeglica stiglo je na obalu europskog Sredozemlja, a time i porast broja maloljetnika bez pratnje u državama članicama EU-a.

U Italiji je prije ulaska Uredbe o imigracijsko-sigurnosnoj sigurnosti (Zakonodavna uredba br. 131 od 4. listopada 2018.), uz izmjene, Zakonom od 1. prosinca 2018. br. 132 pretvorena u maloljetnike koji su podnijeli zahtjev za azil te je općenito priznata ako ne postoje uvjeti za međunarodnu zaštitu, humanitarna zaštita bila je osigurana zbog njihova posebnog stanja ranjivosti.

Ukidanjem humanitarne zaštite maloljetnici koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu i obaviješteni su o uskraćivanju u blizini odrasle dobi (u dobi od 18 godina) ostaju bez zaštite. Ti su slučajevi već vrlo brojni s obzirom na to da prosječna dob dolaska iznosi 17 godina. S obzirom na restriktivne politike nekih država članica, poželjno je provesti zakonodavnu intervenciju protiv maloljetnika bez pratnje, posebno ranjivih subjekata, kako bi se zajamčila humanitarna zaštita.

Migranti su ljudska bića koja često bježe od progona ili rata; svi žele bolji život za sebe ili svoje obitelji. Često su doživjeli strašne stvari u svojoj domovini ili na putovanjima. Mnogi Europljani to zaborave kada pozivaju na zatvorene granice i protekcionizam.

Države članice EU-a i građani EU-a trebali bi pokušati podsjetiti stanovništvo da su migranti samo normalni ljudi i da ih se ne strahuje. Migrantima bi trebalo pomoći da pronađu posao, omogućujući im da što prije pridonesu svojim novim zajednicama i pokažu se skeptičnim Europljanima da mogu obogatiti naše zajednice. Kako bi se izbjeglo prezasićenje društava primatelja, migranti bi trebali biti ravnomjerno raspoređeni među državama članicama EU-a.

Migranti su ljudi s pričama i nadom; potrebno je učiniti sve što EU može učiniti kako bi se spriječila mogućnost tragedija.